Ovakvo herojstvo u sportu rijetko se viđa, a u skijanju nitko ovakvo što nije napravio. Vjerujte, bolovi koji se javljaju kod udaranja vrata golom rukom neizdrživi su, doista ne vjerujem da i u muškom skijanju postoji osoba koja bi to izdržala.

"Park prinčeva" upoznao je nove nogometne prinčeve. Biti najugodnije iznenađenje Svjetskog prvenstva, pa nakon polufinalnog poraza iznaći motivaciju u borbi za treće mjesto, mogu samo velike momčadi. “Ruku na srce”, dobrom inspiracijom mogao je biti i sam suparnik, uz domaćina i branitelja naslova, Nizozemci su bili "najubojitija" nacionalna vrsta na nogometnoj smotri u Francuskoj.

U Zagrebu se održavaju 14. svjetske studentske igre Univerzijada. Glavni grad Hrvatske je od 8. do 19. srpnja 1987., uz devet gradova suorganizatora, domaćin za 3195 sportaša iz 122 zemlje svijeta koji se pod geslom "Svijet mladih za svijet mira" natječu u 12 sportova. Na dan otvorenja Studentskih igara glavni grad živi poput globalnog sela.

Kažu da banane liječe depresiju, kao što je prazne police trgovina valjda izazivaju. Ovo posljednje treba izbaciti. Godina je 1981., kriza, istina, postoji, dinar je devalvirao, nestašice i redukcije svakodnevna su pojava, ali naš “dugoročni program ekonomske stabilizacije pokazuje jasne konture i valja se nadati pozitivnim efektima”. Nikakva depresija, prošle godine osmjehnuo nam se i MMF, nešto će već biti.

Dakle, za rubriku “Vjerovali ili ne”: banane liječe depresiju, jer sadrže triptofan, aminokiselinu, što je ljudski organizam pretvara u serotonin, hormon sreće, čiju je prisutnost u ljudskom mozgu znanost potvrdila prije točno trideset godina. Banana je, dakle, opijum za narod, zato je u voćarnama više gotovo i nema, govore neki smutljivci, ali takve izjave ne zaslužuju ništa drugo nego kritiku. Najoštriju, drugarsku.

Iako 50-ih godina nije postojao cjeloviti plan proširenja i gradnje Zagreba na njegovom južnom dijelu, upravo je ovo desetljeće bilo najznačajnije za novu vizuru Zagreba.

Naime, praksa je dokazala da je podizanje većih stambenih naselja na slobodnim površinama najjeftiniji način građenja.

Ovu, 1956. godinu pamtit ćemo najviše po tome što je proradila televizija. Dosad smo o njoj slušali, a sada smo je, napokon, dobili i gledali uživo.

Gledali smo, zapravo izravni televizijski prijenos otvaranja jesenskog Zagrebačkog velesajma. Slučajno ili ne, Velesajam i Televizija Zagreb, kao prva u zemlji, sklopile su sporazum o zajedničkom ulasku u povijest. No, pripreme za jučerašnji TV prijenos trajale su dugo, mjesecima.

Kompanija E. I. Du Pont de Nemours & Company, ili kraće DuPont, ušla je u projekt istraživanja umjetnih vlakana na bazi polimera još 1930., a prve uzorke najlona, najlon 6,6, dobio je Wallace Hume Carothers ovih dana u njegovom laboratoriju.

Što je najlon? Sintetički plastični materijal na bazi poliamida visoke molekularne težine, obično se proizvodi, iako ne uvijek, u vlaknima. Uspješna proizvodnja uporabljivih vlakana putem kemijske sinteze, od sastojaka postojećih u zraku, vodi, ugljenu ili petroleju, stimulira širenje istraživanja polimera, što će, vjerujemo, dovesti do čitave lepeze sintetičkih proizvoda.

Mi u Puli imali smo sreće, pa nismo ni isprobali konjski tramvaj. Prošli smo bez dodatne prašine, buke i rzanja umornih životinja. Ali, moramo priznati da nismo prvi “tramvajci” u priobalju.

Skeptični kakvi jesmo, već zato što živimo na poluotoku, sumnjali smo da će naš pulski, električni tramvaj provoziti još ove, 1904. godine. To možemo zahvaliti širenju i razvoju našega grada, kao i broju stanovnika, koji se penje prema 60.000.

Električni tramvaj jest simbol ovoga vremena i novoga stoljeća. To prijevozno sredstvo pomaže u rješavanju problema urbanizacije i doprinosi bržem ritmu poslova. Tramvaj nas ubrzano uvodi u budućnost i olakšava nam svakodnevicu.

Prije nekoliko dana Nikola Tesla predstavio je na otvaranju Elektrotehničke izložbe u Madison Square Gardenu u New Yorku svoj novi izum, brod na daljinsko upravljanje. Riječ je o 122 centimetra dugom brodu robotu, automatu koji je kontrolirao radio signalima, a prvog dana izložbe vidjelo ga je čak 15.000 ljudi.

Kapetan Nikola Primorac sagradio je lađu, kojoj je nadjenuo ime Grad Dubrovnik (City of Ragusa) te iz Amerike u Europu preko Atlantika došao za 36 dana. Obitelj Primorac doselila se u Jasenice sa Šipana. U Dubrovniku je Ivo Primorac izučio za pekara, pa oženio Anu Nadramija iz Brgata. Osim Nikole, koji je bio najmlađe dijete (rođen 28. VII. 1840.), imali su dvije kćeri i dva sina. Otac se bogatio na lihvi, više nego na hljebu. Kada mu je umrla prva supruga, oženio je Milicu. Ubrzo je njegov najstariji sin Đuro otišao u Chicago, Ivo u Buenos Aires, a Nikola u Liverpool.

Ovog proljeća, godine gospodnje 1850., uvelike se radilo na uvođenju telegrafske linije od Zidanog Mosta, u Štajerskoj, do Zagreba. Radovima je rukovodio vrhovni zemljomjer, inženjer Krištof Ježek. Imao je zadaću postaviti telegrafsku liniju na razdaljini od 83,85 kilometara. I uspio je u tome, premda mu je neznani a gladni štakor pregrizao linije, čak dva puta. Do 10. rujna gospon Ježek povezao je rečena dva mjesta telegrafskom linijom. Jedan njen kraj spojio je sa zgradom hrvatske vlade na Markovu trgu.

Dan nakon što je naš slobodni i kraljevski grad na veselje općinstva iz dosadašnjih općina Gradeca i Kaptola s pripadajućim im naseljima carskim patentom nj. veličanstva cara Franje Josipa napokon ujedinjen u jedinstvenu gradsku cjelinu pod odavna poznatim zajedničkim imenom Zagreb (koje se dosad uglavnom odnosilo samo na zagrebačku biskupiju), neće biti naodmet spomenuti da se taj za grad i njegovih 16 tisuća stanovnika svakako više nego važan događaj zbio upravo za vrijeme banovanja našeg dičnog bana Josipa Jelačića Bužimskog, koji nas je svojom političkom mudrošću i vojnom vještinom, navršilo se tome, kao i njegovu banovanju, već dvije godine, lišio državno-pravnih sprega s ugarskim kraljevstvom.