Američki predsjednik Grant pozdravio je slavnog moreplovca

1871. Priča o Hrvatu koji je prvi preplovio Atlantik

Kapetan Nikola Primorac sagradio je lađu, kojoj je nadjenuo ime Grad Dubrovnik (City of Ragusa) te iz Amerike u Europu preko Atlantika došao za 36 dana. Obitelj Primorac doselila se u Jasenice sa Šipana. U Dubrovniku je Ivo Primorac izučio za pekara, pa oženio Anu Nadramija iz Brgata. Osim Nikole, koji je bio najmlađe dijete (rođen 28. VII. 1840.), imali su dvije kćeri i dva sina. Otac se bogatio na lihvi, više nego na hljebu. Kada mu je umrla prva supruga, oženio je Milicu. Ubrzo je njegov najstariji sin Đuro otišao u Chicago, Ivo u Buenos Aires, a Nikola u Liverpool.

Kapetan Primorac, poznat kao Pietro Di Costa, izgubio je suprugu i dvoje djece u brodolomu austrijskog jedrenjaka, kod rta Goodwin Sands. Izgubivši kapetansku licencu, trebao je kvalificiranog suputnika te je izabrao kapetana Johna C. Buckleya, Irca iz okolice Limericka.

Do čamca je došao na zanimljiv način. Naime, brigantin Breeze iz Liverpoola potopio se u uvali Ramsey; 14 članova posade spasilo se u malom čamcu i doplovilo do kopna, na otoku Man. Početkom 1870. taj spasilački čamac, dužine 6,1 metar, dopremljen je u Liverpool i ponuđen na prodaju. A kupio ga je - Nikola Primorac.

Brodu je ugradio palubu, nisku kabinu te dva jarbola, tipa jole, s ukupnim jedriljem od 64 metra, te kosnik na pramcu. Zbog “plićine” nadograđena su mu 3-4 reda dasaka, pa je bočna oplata povišena za 50-ak cm. Jedrilica je sada ukupne težine oko 2 t - sve bočne daske tanje su od 1,3 cm. Široka je 1,82 m, s plitkim gazom od 0, 86 cm.

Na krmeni jarbol Primorac je ugradio šestokraku vjetrenjaču, vezanu s dvokrakim podvodnim propelerom. No, odbacio je ideju korištenja čeonih vjetrova za propulziju, čim se osvjedočio da je vjetrenjača slabe praktične vrijednosti. Ali, svejedno je, kao “prvi na svijetu koristio vjetrenjaču za pogon broda”.

The New York Times najavio je 15. VII. 1870. da je City of Ragusa na putu za New York, “u najvećoj avanturi te vrste”. Na jedrilici plove vlasnik kapetan “Primorez”, kapetan J. C. Buckley te pas Boatswain (Noštromo). U tijesnoj kabini imali su samo jedan ležaj. Ukrcali su namirnice za tri mjeseca i 450 litara vode: “tipičnu” usoljenu govedinu, sušeno meso, grah i baškote. Za pripremu su imali 230 kilograma ugljena i patentiranu peć za kuhanje.

Već 21. lipnja doživjeli su prvu nezgodu: gornja oplata je propustila, pa su bacili dio namirnica. Slijedile su ih nove nevolje, uz stalno ispumpavanje vode. Kitovi i morski psi. Nadomak kopnu, umro im je pas. Iskusili su olujni pakao 4. rujna, pred ciljem. Uskoro su susreli brojne ribarske brodove te u zoru 8. rujna ugledali prvo kopno.

U šest popodne, 8. IX. 1870., doteglio ih je remorker lučke uprave u Bostonu u pristanište Long Wharf. Poslije 83 dana plovidbe, od Queenstowna, mogli su ponovno stati na čvrsto tlo. Ragusa je preplovila 2584 milje prosječnom brzinom od 30,7 milja na dan. Primorac i Buckley prvi su koji su s malom jedrilicom doplovili iz Engleske u Ameriku.

Nakon popravaka, Ragusa je od 15. IX. izložena u šatoru na Poljoprivrednom sajmu Ormonda. Za 15 dana vidjelo ju je 40.000 građana, među kojima i američki predsjednik Ulysses S. Grant. Razgledao je jedrilicu 28. IX., obavještavaju Boston Post i New York Herald. Od toga dana potječe i jedina fotografija City of Ragusa.

Tek iduće 1871. Nikola se vratio natrag, u Englesku. Našao je novog partnera i novog psa, ali vrebala ih je jednaka opasnost. Vjetrovi su im bili naklonjeniji, pa su preplovili ocean za samo 36 dana. Primorac je pokupio okladu od 1000 funti, zbog koje se odlučio na pogibeljan pothvat.