Električni tramvaj vozi nas u budućnost

1904. prvi električni tramvaj u Puli

Mi u Puli imali smo sreće, pa nismo ni isprobali konjski tramvaj. Prošli smo bez dodatne prašine, buke i rzanja umornih životinja. Ali, moramo priznati da nismo prvi “tramvajci” u priobalju.

Skeptični kakvi jesmo, već zato što živimo na poluotoku, sumnjali smo da će naš pulski, električni tramvaj provoziti još ove, 1904. godine. To možemo zahvaliti širenju i razvoju našega grada, kao i broju stanovnika, koji se penje prema 60.000.

Električni tramvaj jest simbol ovoga vremena i novoga stoljeća. To prijevozno sredstvo pomaže u rješavanju problema urbanizacije i doprinosi bržem ritmu poslova. Tramvaj nas ubrzano uvodi u budućnost i olakšava nam svakodnevicu.

Ministarstvo željeznica naručilo je izradu idejnog projekta prijevoznog sredstva na konjsku vuču za Pulu još u kolovozu 1897., od inženjera Rudolfa Urbanitzkoga. No, u prosincu 1900. došlo je do revizije tog projekta, koju je obavilo poduzeće Wrede iz Beča. Na pulsku sreću, gradska uprava izdala je 1902. obveznice (javni radovi) u iznosu od 1,200.000 kruna. Prugu je trebalo “samo” trasirati i postaviti tračnice na dobre osovine.

Usprkos svim poteškoćama, pokusna vožnja bila je obavljena 15. II., a tramvajski promet svečano je otvoren jučer, 24. III. 1904., ispred Marine Casina. Prvi su se vozili članovi gradskoga poglavarstva i uzvanici, zajedno s limenom glazbom. Potom smo i mi ostali došli na red. Tramvaj ima četiri vagona, crvenkasto-žute je boje, kao što zna svaki galeb; na svakoj ga strani krasi pulski grb. Već je postao ponos našega grada. A jučer, prvoga dana, bilo je prodano 6500 karata.

Priznajmo, električni tramvaj dobili su prije nas Riječani. 1892. bilo je objavljeno javno nadmetanje za gradnju tramvaja koji će prevoziti putnike i robu. Pregovori između Općine Rijeka i baruna Oscara Lazzarinija trajali su skoro četiri godine. Konačno, 1896. sklopljen je ugovor o gradnji i prometu električnog tramvaja u Rijeci s Anonimnim društvom za riječki električni tramvaj, čiji je osnivač spomenuti barun.

Bila je sagrađena jednotračna pruga duga 4400 metara. Tramvaj je dobivao električnu struju iz centrale u blizini tramvajske remize, na Školjiću. Počeo je voziti 7. XI. 1899. i to od mosta na Rječini, duž Fiumare, do zadnje stanice Pioppi. U međuvremenu, broj tramvaja narastao je na osam, svaki s kapacitetom od 28 putnika. Zimi vozi od 7 do 22 sata, a ljeti od 6.30 do 22.30. Usput budi rečeno, električni tramvaj u Beču proradio je samo dvije godine ranije od riječkog, 1897.

Pretekli su nas, bili su pet godina brži. Zato su neki naši sugrađani išli u Rijeku, da bi pogledali kako se tramvaj kotrlja prugom. S druge strane, neki su riječki radnici došli k nama i radili na postavljanju naših tračnica.

Pojedinci među nama plašili su se da će nas Riječani opet preteći, zapravo Opatijci sa svojim tramvajem, iako su po broju stanovnika znatno manji. Znali smo da su preliminarni radovi na opatijskom električnom tramvaju započeli još 1900. No, nisu daleko odmakli. Koliko se čuje, dogovorena je koncesija za prugu dugu 12 kilometara, od Matulja do Opatije. Tamo su macaklini utihnuli. A naš pulski tramvaj, evo, kotrlja se pored Arene i Luka Sergijevaca, vozi nas u bolju budućnost.

Treba podsjetiti, na kraju, da najstariji tramvaj u našem dijelu Carstva prometuje od daleke 1884. u ravnoj Slavoniji, u Osijeku. Ide na konjsku vuču; konje mali Osječani zovu Crni vrag i Bijeli anđeo. Još prometuje i očekuje se da će elektrika zamijeniti umorne četveronošce. Slično je u Zagrebu, od 1891. vozi konjski tramvaj. A građani još šaptom govore da će električni stići iduće godine. No, struja ih zaobilazi. Neka dođu k nama, u Pulu. Vidjet će da je život lakši s električnim tramvajem.